Miomi su najčešći dobroćudni tumori maternice kod žena reprodukcijske dobi. Nastaju iz glatkih mišića i mekih tkiva trupa maternice i njezinog fundusa. Najčešće nastaju u dobi između 30. i 55. godine života. Ne javljaju se prije puberteta, rastu im pomaže hormon ( estrogen) a učestalost im opada sa pojavom menopauze kada se mijenja nivo hormona u tijelu žene.

Vrlo često čete ćuti kako vam je ginekolog prilikom rutinskog pregleda dijagnostikovao miom, razloga za preveliku zabrinutost i dalje nema, radi se uglavnom o benignim tumorima maternice.

1 od 1000 mioma je zloćudni a nikada iz dobroćudnog ne nastaje zloćudni tumor.

Postoji više razloga za nastanak mioma. Smatra se da većina mioma nastaje zbog somatske mutacije stanice miometrija, češće se nalaze kod pretilih žena, kod žena sa aterosklerozom i holelitijazom, kod kojih je često povišen nivo estrogena. Važno je napomenuti  da estrogeni ne uzrokuju nastanak mioma ali pospješuju njihov rast.  Genetska predispozicija je važna u nastanku mioma. Žena čije su majke, bake, nane ili sestre imale dijagnosticiran miom imaju povećani rizik od obolijevanja. Neka istraživanja pokazuju da konzumacija crvenog mesa povećava učestalost ovog dobroćudnog tumor, dok prehrana bazirana na povrću štiti od nastanka mioma.

Na kojim mjestima se javljaju miomi?

Prema mjestu na kojem se nalaze razilkuju se:

1. Intramuralni miomi koji su najčešći. Rastu i šire se unutar meternice. Smatra se da svi miomi počinju kao intramuralni čvorovi a kasnijim rastom mogu se locirati subserozno i submukozno.
2. Subserozni miom može biti na širokoj bazi ili na njenoj peteljci. Nastaje neposredno ispod ovojnice maternice i širi se u trbušnu šupljinu.
3. Submukozni miomi svojim rastom pomiču se prema materištu, izlaze iz čahure i jednim dijelom dolaze pod sluznicu, zbog čega čak i veoma mali submukozni miomi mogu imati velik utjecaj na intenzitet i učestalost menstruacija i nepravilnih materničnih krvarenja.

Kako pacijentica zna da ima miom na maternici?

Simptomi koje uzrokuju miomi mogu biti različiti. Neki od njih su potpuno asimptomatski otkriju se na rutinskom ginekološkom pregledu, dok drugi uzrokuju zavisno od smještaja i veličine bol (u mirovanju, tokom spolnog odnosa, bol u leđima, u zdjelici), može se javiti pritisak na mjehur pa žena često mokri ili pritisak na crijevo pri čemu nastaje opstipacija (zatvor). Izuzetno veliki miomi mogu dovesti do povećanja opsega trbuha. Jedan od najčešćih simptoma je obilno i/ili nepravilno krvarenje i simptomi sekundarne anemije, pa se organizam teško oporavlja. Zbog pritiska na krvne žile, nastaju varikoziteti na donjim udovima, flebotromboza, edem nogu i hemoroidalni čvorovi.

Miomi mogu stvarati probleme i sa trudnoćom, može doci do prijevremenog poroda ili mogu zahtijevati da se porod završi carskim rezom.

 Kako se miomi dijagnosticiraju ?

Dijagnoza se najčešće postavlja tokom rutinskog pregleda kada se pronađe nepravilan oblik maternice i promjene u texturi tkiva. Zlatni standard je uz ginekološki pregled i ultrazvučni pregled, 2D, 3D, 4D, a nekad je potrebno napraviti i MRI.

Koja je terapija mioma?

Ako se radi o manjim miomima koji ne uzrokuju simptome, nije potrebna terapija. Potrebna je samo kontrola svakih 6 do 12 mjeseci.

Kod pacijentica koje nemaju obilna krvarenja moguća je terapija medikamentima ili abrazijom materišta. Kod pacijentica koje su završile svoju reproduktivnu funkciju, pristupa se hirurškom zahvatu. U dogovoru sa Vašim ginekologom i nakon sprovedene dijagnostike , nekada je dovoljno otkloniti samo miom bez maternice. Izbor hirurških mogućnosti je višestruk; laparotomija, laparoskopija, a jedan od mogućih manje invazivnih i poštednih hirurških metoda je histeroskopija.

Postoje i lijekovi koji mogu smanjiti veličinu mioma, to su takozvani GnRH agonisti engl (gonadothropin releasing hormone), ali je njihov učinak ograničen i kratkotrajan, jer djeluju samo dok se daju te izazivaju vazomotorne smetnje. Ovi lijekovi dovode do smanjenja prokrvljenosti mioma, što je moguće za Vešeg ginekologa pratiti color doplerom.  Medikamentozna terapija je najbolja za liječenje submukoznih mioma, koji se uspješno smanje na veličinu da ih je moguće ukloniti u potpunosti histeroskopskim putem.

U zemljama regije ( još uvijek ne u BiH) je u upotrebi selektivni blokator progesteronskih receptora ulipristal acetat (Esmya). Ulipristal acetat je poznat kao hitni kontraceptiv, jer kod žena može zaustaviti ovulacijski proces, međutim pokazao se da ima i druge indikacije jer utječe na zaustavljanje krvarenja i na rast mioma , dovodi do brzog smanjivanja krvarenja kod žena s miomima (unutar 7 dana) utjecajem na krvne žile endometrija. Esmya ovo postiže blokadom progesterosnkih receptora u tkivu mioma, sluznice maternice i hipofize.

Progestin IUD uložak može Vaš ginekolog postaviti u slučaju jakih krvarenja, služi ujedno i kao kontracepcija.

Tranaxemic acid spada u nehormonalne lijekove za liječenje obilnih krvarenja. Koristi se samo u periodu obilnog krvarenja uz preporuku ginekologa.

Uterina arterijska emoblizacija je postupak kojim radiolog ubrizgava u krvne žile maternice sredstvo koje dovodi do smanjenja mioma.

Neke stranice, knjige, herbal shop-ovi sa „prirodnim preparatima“ , promoviraju alternativni pristup u liječenju spomenutih promjena. Nema naučnih dokaza za efikasnot  navedenih preparata  kao i bilo koje druge alternativne tehnike.

Mr.sci.dr Mersiha Bašić-Muharemović

Specijalista ginekologije i akušerstva